Znaj što jedeš.
Upoznaj čovjeka koji radi tvoju hranu. Ja u svojoj sirani proizvodim ono što jedem sa svojom obitelji — od prirodnih sastojaka, bez umjetnih dodataka.
Saznaj više →
Želim znati što jedem. I želim znati što jede moja obitelj. Zato mi pri odabiru hrane nije dovoljna samo ekološka oznaka ili certifikat. Želim znati tko tu hranu proizvodi, kako radi i što u nju stavlja. Povjerenje mi dolazi iz poznavanja čovjeka koji je proizvodi.
I tebi želim dati priliku da upoznaš mene i način na koji radim. Ja sam Hrvoje, rođeni Zagrepčanin. Već dvadeset godina sa svojom obitelji živim u Saborskom, u Lici. Ovdje imam svoje krave i svoju siranu.
Odnos prema životinjama izuzetno mi je važan. Moje krave većinu godine provode vani, danju i noću, na pašnjacima oko nas. Kad snijeg prekrije pašu, brinem o njima u štali.
Sirarstvom se bavim dvadeset godina i svih tih godina intenzivno učim. U svom radu povezujem naše tradicionalne tehnike s tehnikama sirara iz drugih zemalja i suvremenim znanjem o mlijeku, kulturama i zrenju.
Znanje koje stječem prenosim i drugima kroz radionice i edukacije sirarstva. Pokazujem kako napraviti sir, ali i objašnjavam zašto se svaki korak radi — jer želim da ljudi razumiju što rade i mogu samostalno stvarati svoje sireve.
Vjerujem da znanost i moderno sirarstvo trebaju služiti stvaranju zdrave, prirodne i ukusne hrane. Tako ih i koristim — da napravim bolji sir, a ne samo jeftiniji proizvod.
U svojoj sirani radim hranu koju jedem sa svojom obitelji. Koristim prirodne sastojke, a umjetnim dodacima, bojama, emulgatorima, stabilizatorima i zgušnjivačima nema mjesta u mojoj sirani. Kad dimim sir, koristim prirodan dim.
O meni, mojim sirevima i radionicama pisala je i Dobra hrana Jutarnjeg lista. Ako me želiš bolje upoznati, pročitaj njihove priče.
Priča o meni i mojim sirevima ↗
Dimac
Dimac je moja dimljena varijanta poznatog kuhanog sira.
Radim ga dodavanjem octa u kuhano mlijeko. Sadrži mlijeko, ocat i sol, a dimim ga na prirodnom hladnom dimu.
Na površini se mogu pojaviti sitne tamne točkice od dimljenja. Ne uklanjam ih pojedinačno jer ne želim nepotrebno dirati i narušavati površinu sira koji ćeš jesti.
Što je hladni dim?
Kod hladnog dimljenja vatrište je odvojeno od prostora u kojem se nalazi sir, pa se dim ohladi prije nego što dođe do njega. Sir tako prima aromu dima bez izravnog zagrijavanja uz vatru.
Svoje sireve dimim polako, satima — često cijeli dan, a ponekad i dva dana. Želim da se dim osjeti i u zalogaju iz sredine sira, a ne samo na njegovoj površini.
Kod kratkog dimljenja blizu vatrišta sir može brzo dobiti tamnosmeđu koru. Ali tamna boja površine sama po sebi ne govori koliko je aroma dima prodrla u sir. Zato neka te svjetlija površina mojeg sira ne zavara: boja kore nije ono prema čemu određujem kada je dimljenje završeno.
Ovakav postupak traži više vremena i pažnje, što se odražava i na cijenu. Biram ga zato što mi je važan okus cijelog sira. Ne žurim završiti dimljenje samo zato što je površina već dobila boju.
Nekoliko riječi o kuhanom siru
Kuhani sir dio je naše sirarske tradicije. Zbog jednostavne pripreme i široke primjene udomaćio se u mnogim krajevima Hrvatske. Mnogi ga poznaju jednostavno kao „domaći sir”, a neki i kao „lički sir”, zahvaljujući prodaji uz ceste prema moru. Ipak, njegova tradicija nije vezana samo uz Liku.
Ono što ga posebno razlikuje od mnogih drugih sireva jest način izrade. Mlijeko ne zakiseljavam fermentacijom, nego mu tijekom kuhanja dodajem ocat, koji omogućuje izdvajanje sirne mase. To su dva različita postupka.
Kuhani sir ima blag, mliječan i slatkast okus te svijetlu boju. Nama je taj okus dobro poznat, ali nekome tko je navikao na zrele sireve može biti pravo iznenađenje.
Ta blaga, slatkasta osnova lijepo se slaže s dimom. U svojem Dimacu spajam je s prirodnim dimljenjem.
Pitaj me slobodno.
Ako te nešto zanima o ovom siru, sirarstvu ili hrani, ili bi ti dobro došao savjet, slobodno mi se javi. Rado ću podijeliti ono što znam.